Prijepolje
Tekstovi
Sećanje | Sećanje |
|
|
|
| Autor Demir Podbićanin | |
| 21.02.2008. | |
|
Sećanje... nije to samo u đevreku... Umro je majstor Ahmo Eminagić Beše, tako, stigla ta jesenja magla, koja je pelerinom ogrtala moju ulicu, a sitna, povijena figura, uvek istim, brzim korakom, odmicala bi niz neasfaltiranu nizbrdicu. Godinama. Tek bi mirisalo na zoru. Ta ista sitna, malo povijena figura, u beloj kecelji, u svojoj slastičarni na glavnoj ulici, iza drvene vitrine, skovane ko zna kada, biće između ona dva velika rata, stajala bi posle podne, i osmehivala se pružajući plastični tanjirić prepun baklava, onih saftali, a koji sam nosila preko puta u radnju mojih roditelja. Taj mili lik, tihog glasa, nudio mi je ponekad one orasnice što se tope u ustima, upravo "zgotovljene" gore, u maloj radionici prepunoj tajni. Tamo, gore, iznad radnje čiji se plafon od šašovaca mogao dohvatiti rukom, događale su se čarolije na koje je decenijama mirisala čaršija. I tamo se, čarobnom rukom mesio jedini pravi đevrek, onaj po kome je majstor Ahmo bio poznat. . . Decenijama se ništa nije menjalo u toj radnji u kojoj je gorela jedna sijalica, u tom ćepenku sa nekoliko stolova i starinskih stolica bez naslona. Samo da se pojede po koja baklava, sočna tulumba, da se popije jedna boza, pa da se nastavi korziranje. Ja sam se, s godinama koje su prolazile, uvek pitala: da li majstor Ahmo, moj komšija iz ulice, sa kojim je i počinjala moja ulica, gore kod džamije, ikada spava. Noću, svetlo bi do kasno gorelo u maloj, čarobnoj radionici slatkiša, a pre zore, majstor bi hitro odlazio niz sokak da "podloži" i da pregleda testo. . . I kad je duboko zašao u devetu deceniju, i kad više ruke nisu mesile najbolje đevreke ikad napravljene, majstor Ahmo, sedeo bi, sa onim negdašnjim mirom, svojstvenim kasabi, na klupi u svojoj bašti i osmehivao se poznatima. Bilo je u njegovom osmehu, u njegovom pronicljivom pogledu, nekog mladalačkog šeretluka, kojim je mahao i otpozdravljao, klimajući čudesno glavom umesto pitanja, a što je značilo: "Kako si"?! Da bi, potom, pre odgovora i uzvraćenog pitanja, sam odgovarao smeškom i sleganjem ramenima, što je značilo: "Jah, eto, devera se starački"! Nije samo ukus đevreka, koji me podseća na najlepšu priču o mome gradu, eto, ostao u meni kao sećanje. Ostao je, upravo, taj osmejak, to sleganje ramena što je značilo: "Jah, eto, šta ćeš, devera se". . . I ta ruka, kojoj nikad nije bilo teško da mahne u nemi pozdrav. . . Jesen je. . . I magla pelerinom zaklanja jutra u gradu. A kad se sunce oko podne pomoli kroz staru jabuku komšijske bašte, oni škrti zraci padnu na klupu. Na kojoj više ne sedi majstor Ahmo. Indira Hadžagić Nekrolog : Ahmo Eminagić, poslastičar ĐEVREK KAO SPOMENIK Desetog septembra 2001.umro je, u 87.godini, stari Prijepoljac, poznati poslastičar Ahmo Eminagić. Retko koji Prijepoljac ili njegov gost bar jednom nije probao čuveni Ahmov đevrek po kome je ovaj poslastičar bio poznat ne samo u našem kraju već i šire. Po stručnoj terminologiji "vrsta peciva u obliku kolutića", đevrek je za Prijepoljce imao bliže određenje:to je kolač koji se mogao dobiti kod Ahma i nigde više. Fenomen Ahmovog đevreka prisutan je više od pola veka. Posle izučenog zanata kod poslastičara Sinana Hebilovića, još pre Drugog svetskog rata otvorio je poslastičarsku radnju u Prijepolju, napravio đevrek i školovao mnoge vrsne poslastičare. Svoje učenike uveo je u sve tajne poslastičarskog zanata, osim jedne: kako se pravi "pravi" đevrek. Ostao je Ahmo upamćen i po devizi - "đevrek svakome - recept nikome", uprkos tome što je za taj recept od brojnih kolega iz mnogih gradova svojevremeno dobijao novčane nadoknade od kojih je zastajao i - đevrek u grlu. Uz neprikosnoveni đevrek u davna , "latka" vremena, iz Ahmove "radionice kolača" izlazili su i tulumbe, baklave, puslice, hurmardžice, orasnice, voćna alva, "amerikani". Moglo se osvežiti sladoledom i popiti limunada i boza. Posebno su bili traženi, često se u penzionerskim danima sećao Ahmo, amerikan-kolači koji su spravljani od meda, jaja i mleka i koji su išli bolje "no alva". Odavno je zatvorena Ahmova poslastičarnica, ali iz "radionice kolača", natkrivljene nad staru prijepoljsku čaršiju i pogledom na Lim, i dalje, po privatnim porudžbinama izlazi đevrek koji po Ahmovom receptu spravlja njegov sin Mirsad. Kao svedok skoro celog 20. veka Ahmo Eminagić je bio poznat i kao verni navijač i pratilac svih utakmica Fudbalskog kluba "Polimlje". Dve velike ljubavi spojio je u dve reči, ime i prezime svoje druge kuće koja se zvala - Poslastičarnica "Sport". M.R.Cmiljanović
|
| < prethodni | sledeći > |
|---|
| ||
Emisiju Telenor DR. Love možete slušati ponedeljkom od 17-19h.
Poruke se šalju na SMS broj: 069/2444-789.